"U procesu u kojem nastojimo s našim pacijentima biti što djelotvorniji, cilj nam je čuti i razumjeti ono najdublje što nam žele reći. Istovremeno želimo prema pacijentu biti pouzdani, usredotočeni i puni razumijevanja. U odnosu koji nastaje na tim osnovama, pacijenti mogu steći jedno novo iskustvo koje samo po sebi može biti duboko terapijsko. Međutim, držim da naš cilj ne bi trebao biti samo pružanje tog boljeg iskustva jer ne vjerujem da iz toga može proizaći ikakva trajna promjena, pogotovo ako se terapeut hotimično trudi ostvariti ju. Ono što može donijeti boljitak i što je duboko terapijski nešto je više - to je interakcija koja se događa između pacijenta i terapeuta. To uključuje obostranu uključenost u proces, koji izgleda da ima svoju nesvjesnu mudrost i smjer. Kada se s njim uskladimo i slijedimo ga, kliničko putovanje koje tad počinje vodi nas i izvan onog što bi samo svjesnim razmišljanjem mogli zamisliti ili sugerirati pacijentu."
(Casement, P.J. (2002) Learning from our Mistakes. London: Routledge.)